Vulkanizacija

Vulkanizaciju je 1839. razvio poznati Charles Goodyear. Pojam vulkanizacija označava izradu gume pod pritiskom i na određenoj temperature od prirodne gume koja nastaje u tropskoj biljci kaučuk. Tako proizvedena guma za automobil otporna je na atmosferske i kemijske utjecaje te mehanička naprezanja.

Postupak vulkanizacije gume sastoji se od krpanja gume pod uvjetom da žice unutar pneumatika nisu presječene. Sam proces vulkanizacije izvodi se na temperaturi od 130 do 150°C.

U gumi se razlikuju dva unutarnja pojasa. Prvi je čeoni dio gaznog sloja, a drugi unutarnja i vanjska stijenka. Sva oštećenja bočnih stijenki najčešće eliminiraju mogućnost popravka gume. Probušena, razrezana ili poderana bočnica oslabljuju unutarnju strukturu, tako da čak ni profesionalno izvedena vulkanizacija joj ne može vratiti prvotni izgled i čvrstinu. Istina je da će guma biti priljubljena, ali karkasa će oslabiti i bit će osjetljivija na veća opterećenja. Postoji rizik da tijekom vožnje s visokim opterećenjem guma “pukne”.

Situacija je drukčija kada je u pitanju puknuće u čeonom području gaznog sloja. Ako šteta nije velika (promjer do 6 mm), a podloga nije oštećena i nisu nastale nikakve grbe, guma se može dati na popravak. Izuzetak su sportske gume klase HP (High Performance) s visokim indeksom brzine npr.: W ili Y. Gume te vrste se zbog sigurnosnih razloga ne popravljaju bez obzira na vrstu i težinu oštećenja.